Registruj se ili Uloguj ovde.     Pomoć     069609149     069609150     0113047098

Duševna Muzika, Teri Pračet

Priča koja će obradovati kako ljubitelje, tako i one koji se prvi put susreću sa ovim piscem.

Ocena Posetilaca Broj ocena: 106
Artikal je RASPRODAT !

Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Komedije

Šifra Proizvoda: 6962

Poslednja cena bila je: 690 din

Karakteristike proizvoda: Duševna Muzika, Teri Pračet

Naziv Knjige : Duševna Muzika

Serijal : Disksvet, knjiga br. 16

Autor : Teri Pračet

Izdavač : Laguna

Format : 11.5 x 18 cm

Broj Strana : 374

Opis proizvoda: Duševna Muzika, Teri Pračet

*** O Knjizi :

Dok su druga deca dobijala ksilofone na poklon, Suzan je samo morala da zamoli dedu da skine odoru.
Da, da. Smrt je u toj porodici.

Teško je normalno odrastati kad vam deda jaše belog konja i mlatara kosom unaokolo. Još je teže ako se od vas očekuje da nastavite porodičnu tradiciju, a svi vas mešaju sa vilom Zubom.

A još još JOŠ je teže ako uz to dođete u dodir sa novom, opčinjavajućom muzikom koja se pojavila u Disksvetu.
Ona je razuzdana. Ona menja ljude.
Ona se zove Muzika s kamenjem.
Ona ima dobar ritam i mami na ples, ali...
Ona je živa.
I odbija da prestane.

*** O Autoru :

Teri Pračet je rođen 1948, i još nije umro. Počeo je da radi kao novinar jednog dana 1965. godine i svoj prvi leš ugledao tri sata kasnije. To je bilo iskustvo koje je nešto značilo tih dana. Pošto je obavljao otprilike svaki posao koji je mogao da postoji u provincijskom novinarstvu, izuzimajući praćenje fudbalskih utakmica, pridružio se Central Electricity Generating Board i postao portparol za četiri nuklearne elektrane. O svojim iskustvima u tom poslu napisao bi knjigu, kada bi mislio da će mu iko verovati.

Sve ovo se završilo 1987, kada je postalo očigledno da je pisanje romana o Disksvetu zabavnije od pravog posla. Od tada, broj napisanih knjiga postao je dvocifren, a svaka nova knjiga ima rezervisano mesto na top listi bestselera. On piše knjige i za mlađe čitaoce. Povremeno ga optužuju za literarnost.

Teri Pračet živi u Viltšajru, sa suprugom Lin i ćerkom Rianom. On kaže da je pisanje najveća zabava koju čovek sebi može da priušti.

www.terrypratchettbooks.com

*** Odlomak Iz Knjige :

ISTORIJA

Ovo je priča o pamćenju. A možete zapamtiti makar...
...da jednom prilikom, iz nekih svojih razloga, Smrt odluči da spase život jednom ženskom detetu i odvede ga u svoj dom međ dimenzijama. Pustio ju je da odraste i napuni šesnaest leta, jer je verovao kako je sa starijom decom mnogo lakše nego s mlađom, što samo pokazuje da možete koliko vam drago biti besmrtna antropomorfna personifikacija, a ipak praviti, kako to već biva, smrtno ozbiljne greške...
...da je kasnije uzeo šegrta po imenu Mortimer, ili kraće Mort. Između Morta i Izabele odmah je zavladala netrpeljivost, a svi znamo čemu to vodi u docnijim godinama. Mort je, kao zamena za Smrknutog Kosača, ispao spektakularan mućak i uspeo je da osim uzdrmavanja stvarnosti uleti u ozbiljan sukob sa gazdom, koji se neslavno završio...
...i da mu je iz nekih svojih razloga Smrt poštedeo život i poslao njega i Izabelu natrag na svet.
Niko ne zna kako je Smrt razvio tako živo interesovanje za ljudski soj, s kojim je toliko dugo radio. Verovatno je to bila čista radoznalost. Čak će se i najveštiji pacolovac pre ili kasnije zainteresovati za pacove. Možete ih posmatrati kako se rađaju i umiru ili beležiti svaki detalj njihovog bitisanja, a da nikada ne saznate kako izgleda trčkarati podrumima.
Ali ako je tačno da čin posmatranja menja posmatrani objekat,* onda je još tačnije da menja i posmatrača.
Mort i Izabela su se venčali.
I dobili dete.

Ovo je, takođe, i priča o seksu, drogama i muzici s kamenjem i rokanjem.
Pa...
...i jedno od troje nije loš rezultat.
U stvari, to je samo trideset i tri posto, ali moglo je biti i gore.

Gde završiti?
Tamna, olujna noć. Kočija bez konja proleće kroz rasklimanu, beskorisnu ogradu i smandrljava se u provaliju iza nje. Promašivši svaku bogovetnu stenu koja štrči iz zemlje, ona pada u osušeno rečno korito tamo negde na dnu i raspada se u paramparčad.

Gospođica Guzina je nervozno preturala po nekakvim papirima.
Evo šta je napisala jedna šestogodišnjakinja:
Kako sam provela Letnji Raspust: Letnji Raspust sam provela tako što sam bila kod Dede a on ima velikog Belog Konja i Baštu koja je sva Crna. Jeli smo Kajganu i Krompiriće.

Ulje iz svetiljki na kočiji se pali i nastaje još jedan prasak, posle koga se iskotrljava – jer se određena pravila moraju poštovati, pa čak i u tragedijama – zapaljeni točak.

Naredni papir je crtež koji je načinila kada je imala sedam godina. Klot crno. Gospođica Guzina šmrknu. Nije to bilo zato što je ta mala imala samo crnu bojicu. Kvirmska devojačka škola ponosila se prilično skupim bojicama svih boja.

A onda, kada se i poslednja žeravica šišteći ugasila, ostaje samo mrkli muk.
I posmatrač.
Koji se potom okreće i nekome u mraku kaže:
DA. MOGAO SAM NEŠTO DA PREDUZMEM.
I odlazi u noć.

Gospođica Guzina je ponovo počela da prebire papire. Bila je uznemirena i nervozna, kao i svako ko je imao posla s tom malom. Papiri su je smirivali. Bili su tako pouzdani.
A onda se seti kako je bilo kada se dogodila ta... nesreća.
Gospođica Guzina je već imala prilike da saopšti slične vesti. To je cena koju povremeno mora platiti svaki upravnik internata. Roditelji tih curica često su bili u inostranstvu iz ovog ili onog razloga, a neki od razloga podrazumevali su da raspisana nagrada za nečiju glavu ide ruku pod ruku sa velikom verovatnoćom susreta s neprijatnim ljudima.
Ona je znala kako da se ponaša u takvim situacijama. Iako je sve bilo tužno, stvar se odvijala svojim ustaljenim tokom. Prvo šok, onda suze, i bilo pa prošlo. Svako se nosio sa time kako zna i ume. Kao da se negde u ljudskom mozgu nalazilo uputstvo za upotrebu. Život se uvek nastavljao.
Ali to dete je samo sedelo. Gospođici Guzini se od tolike učtivosti ledila krv u žilama. Da se razumemo, iako je čitav radni vek provela tiho se pekući na prosvetarskom roštilju, ona nije bila bezosećajna, ali je zato bila veoma savesna i prava cepidlaka u pogledu pristojnog ponašanja, tako da ju je pomalo onespokojavalo što se situacija ne odvija onako kako je ona nalazila da je primereno.
„Amm... ako želiš da malo budeš sama i isplačeš se...“, predložila je, u želji da vrati stvari na pravi kolosek.
„Zar bi to pomoglo?“, upitala je Suzan.
Pomoglo bi gospođici Guzini.
Jedino što je uspela da procedi kroz stisnute usne, bilo je: „Nisam sigurna da si u potpunosti shvatila ovo što sam ti rekla...“
Dete se zagledalo u plafon kao da pokušava da reši kakav težak aritmetički problem, a potom reklo: „Pretpostavljam da hoću.“
Izgledala je kao da je već sve znala i donekle se pomirila sa istinom. Gospođica Guzina je zamolila nastavnike da obrate pažnju na Suzan. Odgovorili su joj da će to biti teško, jer...
Na vratima kancelarije gospođice Guzine začu se tiho kucanje, kao da se ispred nalazi neko ko bi zaista bio rad da ga ne čuju. Ona se prenu.
„Napred“, reče.
Vrata se širom otvoriše.
Suzan je uvek bila nečujna. Svi nastavnici do jednog primetili su to. Prosto da čovek ne poveruje, govorili su. Uvek je iskrsavala pred vama kada je najmanje očekujete.
„Ah, Suzan“, reče gospođica Guzina, a licem joj prelete nagoveštaj osmeha, nalik nervoznom tiku na gubici zabrinute ovce. „Sedi, molim te.“
„Naravno, gospođice Guzina.“
Gospođica Guzina poče da prebira papire.
„Suzan...“
„Da, gospođice Guzina?“
„Meni je veoma žao, ali izgleda da si ponovo izostajala sa časova.“
„Ne razumem, gospođice Guzina.“
Upravnica se zgrči. Uopšte joj nije bilo drago zbog toga, ali... to dete joj je zaista bilo odbojno. Bila je briljantna u onome što joj se dopadalo, ali ni u čemu drugom. U stvari, bila je briljantna na isti način na koji je dijamant briljantan – samo oštre ivice i hladnoća.
„Jesi li opet... radila ono?“, upita. „Obećala si da ćeš prestati da se glupiraš.“
„Ne razumem, gospođice Guzina.“
„Opet si bila nevidljiva, zar ne?“
Suzan porumene. Isto, mada malo manje ružičasto, učini i gospođica Guzina. Potpuno besmisleno, pomislila je. To se kosi sa zdravim razumom. To je – o, ne...
Okrenula je glavu u stranu i sklopila oči.
„Da, gospođice Guzina“, reče Suzan, samo trenutak pre no što je gospođica Guzina rekla: „Suzan?“
Upravnica se strese. I o tome su joj pričali nastavnici. Suzan je ponekad odgovarala na pitanja trenutak pre no što biste ih postavili...
A onda se pribra.
„Ti još uvek sediš tu, zar ne?“
„Naravno, gospođice Guzina.“
Besmisleno.
Nije to nevidljivost, reče ona sebi. Ona samo ume da se učini neupadljivom. Ona... koja...
Napregla se. Napisala je sebi poruku, upravo za slučaj da se ovo dogodi, i zalepila ju je na fasciklu.
Tamo je pisalo:
Razgovaraš sa Suzan Sto Helit. Potrudi se da to ne smetneš s uma.
„Suzan?“, odvaži se potom.
„Da, gospođice Guzina?“
Da se upravnica dovoljno pribrala, videla bi da Suzan sedi ispred nje. Da se samo malo napregnula, mogla bi da joj čuje glas. Bilo bi dovoljno makar da se odupre potrebi da veruje kako je sama u prostoriji.
„Bojim se da su se na tebe požalile gospođica Kamber i gospođica Gregs“, uspela je konačno da izgovori.
„Ja sam uvek prisutna na času, gospođice Guzina.“
„Pretpostavljam da jesi. Gospođica Kvisling i gospođica Bahat tvrde da si uvek tu.“ U zbornici je izbila svađa u vezi sa time.
„Da li je razlog tome to što logiku i matematiku voliš, a pravopis i istoriju ne?“
Gospođica Guzina se koncentrisala iz petnih žila. Dete nikako nije moglo izaći iz sobe. Da se samo malo jače napregla, možda bi i čula nagoveštaj glasa koji kaže: „Ne znam, gospođice Guzina.“
„Suzan, zaista je neprijatno kad...“
Gospođica Guzina ućuta. Pogledom napravi krug po prostoriji i završi na papiriću zalepljenom na fascikli. Izgledala je kao da ga iščitava, a zatim ga zbunjeno pogleda, pa ga zgužva i baci u korpu za otpatke. Potom uze olovku, nakratko se zagleda u prazno, i vrati se školskim rashodima.
Suzan je pristojno sačekala još malo, a onda ustala i izašla što je tiše mogla.

* Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka.

** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Reklamacije, Zamena Proizvoda, Deklaracija...

© SVE ZA KUĆU DOO BEOGRAD 2003. - 2024.