Registruj se ili Uloguj ovde.     Pomoć     069609149     069609150     0113047098

Ilion, Den Simons

Delo neverovatnog raspona i imaginacije - jedno od najznačajnijih ostvarenja naučne fantastike.

Ocena Posetilaca Broj ocena: 94
Artikal je RASPRODAT !

Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Naučna Fantastika

Šifra Proizvoda: 6797

Poslednja cena bila je: 1090 din

Karakteristike proizvoda: Ilion, Den Simons

Ilion

Autor : Den Simons

Izdavač : Laguna

Format : 13 x 20 cm

Broj Strana : 558

Naslov Originala : , Dan Simmons

Opis proizvoda: Ilion, Den Simons

*** O Knjizi :

Sa visova Olimpus Monsa na Marsu moćni Zevs i njegova besmrtna porodica bogova, boginja i polubogova gledaju strahovitu borbu i posmatraju – a često i utiču na – legendarne podvige Parisa, Ahileja, Hektora, Odiseja i sukobljenih vojski Grka i Trojanaca.
Tomas Hokenberi, nekadašnji profesor iz dvadeset prvog veka i izučavalac Ilijade takođe posmatra. Hokenberijeva dužnost je da posmatra i izveštava o tome kako se odvija Trojanski rat za takozvana božanstva koja su smatrala da će im koristiti ako ga vrate iz mrtvih. Ali muza kojoj služi ima za umornog naučnika novi zadatak, po nalogu Afrodite lično. Uz pomoć tehnologije četrdesetog veka, Hokenberi treba da se ubaci na Olimp, špijunira njegove božanske stanovnike... i konačno uništi Afroditinu sestru i suparnicu, boginju Paladu Atenu.
Na Zemlji koja je suštinski izmenjena posle odlaska Post-ljudi vekovima ranije, veliki događaji na krvavim ravnicama Iliona služe kao puka zabava. Prizori neprikosnovenog junaštva i neuporedivog pokolja unose uzbuđenja u život ljudi lišenih hrabrosti, muka, rada i svrhe. Ali takva egzistencija nije dovoljna za Harmena, čoveka koji živi poslednju godinu svoje poslednje Dvadesetice. Taj najređi od svih post-postmodernih ljudi - "avanturista" – namerava da istraži prostore daleko izvan granica svog sveta pre isteka vremena koje mu je dodeljeno, u potrazi za izgubljenom prošlošću, razornom istinom i bekstvom od sopstvenog neumitnog “poslednjeg faksa”. U međuvremenu, iz dalekih prostora Jupiterovog svemira četiri rase razumnih mašina utrkuju se u istrazi - i, moguće, okončanju – potencijalno katastrofalnih emisija neobjašnjivog kvantnog fluksa koje potiču sa vrha planine kilometrima iznad teraformirane površine Marsa...
Prva knjiga izuzetne dvodelne epopeje koja će biti okončana Olimpom, Simonsov Ilion je pustolovina koja oduzima dah, ogromnog raspona i imaginacije, i kreće se kroz vreme i prostor kako bi spojila tri naizgled različite priče na svež, uzbudljiv i potpuno neočekivan način. Uistinu majstorsko delo naučne fantastike i verovatno najbolje Simonsovo dostignuće do sada, u već izuzetnom književnom opusu.

*** O Autoru :

Den Simons je rođen 1948. u gradiću Piorija. Odrastao je u više malih gradova američkog Srednjeg zapada. Jedan od njih, Brimfild, poslužio je kao inspiracija za imaginarni Elm Hejven, mesto u kom se odvija radnja dva Simonsova romana – Leta noći i Uklete zime.

Kao student, Simons je dobio najviša univerzitetska priznanja za literarni i novinarski rad. Po diplomiranju se zaposlio kao nastavnik i na tom poslu ostao sledećih osamnaest godina u različitim mestima ruralnih delova Amerike. Dobitnik je nekoliko nagrada za prosvetni rad, uključujući i Nastavnik godine države Kolorado.

Prvu priču Simons je objavio 1982, dana kada se rodila njegova kći. Godine 1987. se u potpunosti posvetio pisanju i od tada veći deo vremena provodi u planinskoj kolibi na 3000 metara visine, u Stenovitim planinama.

Jedan je od malobrojnih pisaca današnjice čiji rad obuhvata toliko žanrova – od fantastike, horora i trilera, preko istorijskih romana do mejnstrim fikcije. Preveden je na više od dvadeset jezika i objavljen u preko trideset zemalja.

Mnoge Simonsove priče i romani pretočeni su u filmske scenarije ili su planu za adaptaciju, uključujući serijal Hiperion, Darvinovu oštricu, Reka Stiks teče uzvodno i Kraj gravitacije.

Posetite: www.dansimmons.com

*** Odlomak Iz Knjige :

1
Ravnice Iliona

Gnev.
Gnev mi, Muzo, pevaj, Ahileja, Peleju sina, ubice, ljudomore, čiji je usud da pogine, pevaj gnev koji je Ahajce koštao toliko vrlih ljudi i poslao toliko živih, srčanih duša u sumornu Kuću mrtvih. I kad si već kod toga, Muzo, pevaj gnev samih bogova, tako drskih i tako moćnih ovde, na svom novom Olimpu, i gnev postljudi, koliko god bili mrtvi i nestali, te gnev onih malobrojnih preostalih pravih ljudi, koliko god bili obuzeti sobom i beskorisni. I dok pevaš, Muzo, pevaj takođe gnev onih bića promišljenih, svesnih ali ne baš toliko nalik ljudima što sanjaju tamo, pod ledom Evrope, umiru u sumpornom pepelu Ija i rađaju se u hladnim prevojima Ganimeda.
O, i pevaj o meni, Muzo, o jadnom Hokenberiju rođenom iznova protiv svoje volje – o jadnom mrtvom doktoru Tomasu Hokenberiju, Hokenbušu za prijatelje, za prijatelje koji su se odavno pretvorili u prah na svetu odavno napuštenom. Pevaj moj gnev, da, moj gnev, Muzo, koliko god sitan i beznačajan taj gnev bio kada se meri s gnevom besmrtnih bogova, ili kada se uporedi s besom bogomore Ahileja.
Kad bolje razmislim, Muzo, nemoj uopšte pevati o meni. Znam te. Tebi sam se obavezao i služio, Muzo, kučko kakve nema. I ne verujem ti, Muzo. Ni najmanje.


Ako već treba da budem nevoljni Hor u ovoj priči, onda sa pripovedanjem mogu započeti gde god odaberem. Biram da započnem ovde.
Dan je kao i svaki drugi dan tokom više od devet godina od mog ponovnog rođenja. Budim se u barakama Sholije, tamo gde je pesak crven, a nebo plavo, među velikim kamenim licima, Muza me doziva, njuše me i propuštaju krvožedni kerberidi, hitam baš kao što treba trideset vertikalnih kilometara uzbrdo do zelenih vrhova Olimpa superbrzim kristalnim pokretnim stepenicama na istočnoj strmini i – kada se pojavim u praznoj Muzinoj vili – sholik kome je smena završena uputi me u situaciju, stavim na sebe opremu za morfovanje i protivudarni oklop, zavučem tejzersku palicu za opasač, a onda se prebacim kvantnim teleportom na ravnice Iliona.
Ako ste ikada zamišljali opsadu Iliona, kao što sam ja profesionalno činio duže od dvadeset godina, moram vam reći da vaša mašta gotovo izvesno nije bila dorasla tom zadatku. Moja nije. Stvarnost je daleko čudesnija i strašnija čak i od onoga što je slepi pesnik naumio da vidimo.
Pre svega, tu je grad, Ilion, Troja, jedan od velikih naoružanih polisa antičkog sveta – više od tri i po kilometra daleko od plaže gde sada stojim, ali ipak vidljiv, divan i dominantan na svojoj uzvisini, sa visokim zidovima obasjanim hiljadama baklji i lomača, sa kulama koje nisu baš toliko neizmerno visoke kao što je Marlo želeo da pomislimo, ali i dalje zapanjujuće – visoke, zaobljene, tuđinske, impozantne.
Onda su tu Ahajci i Danajci i ostali okupatori – tehnički još ne „Grci“ pošto će taj narod nastati tek posle više od dve hiljade godina, ali ja ću ih svejedno zvati Grcima – nanizani kilometar za kilometrom duž obale. Kada sam predavao Ilijadu, govorio sam studentima da je Trojanski rat, uprkos svoj homerovskoj slavi, verovatno u stvarnosti bio prilično mali događaj – nekoliko hiljada grčkih ratnika protiv nekoliko hiljada Trojanaca. Čak i najobavešteniji članovi sholije – te grupe izučavalaca Ilijade koja je postojala gotovo dva puna milenijuma – procenili su na osnovu speva da nije moglo biti više od 50.000 Ahajaca i ostalih grčkih ratnika koji su se iskrcali duž obale iz svojih crnih brodova.
Pogrešili su. Procene sada pokazuju da ima više od 250.000 grčkih napadača i otprilike upola manje trojanskih branilaca i njihovih saveznika. Očigledno, svaki ratnik junak na grčkom ostrvlju pohitao je u tu bitku – jer bitka je podrazumevala pljačku – i poveo sa sobom svoje vojnike, pratioce, robove i konkubine.
Vizuelni utisak je zapanjujući: kilometar za kilometrom obasjanih šatora, logorskih vatri, odbrambenih barijera od zašiljenog kolja, kilometri rovova iskopanih u tvrdom tlu iznad plaža – ne da bi se u njima zgurili i sakrili, već da bi tako odvratili od napada trojansku konjicu – i na hiljade lomača, vatri za pripremanje obeda i vatri za spaljivanje leševa, koje obasjavaju sve te kilometre šatora i ljudi i blistaju na uglačanim kopljima i sjajnim štitovima.
Vatre za spaljivanje leševa.
Jer u proteklih nekoliko nedelja, kuga se zavukla u grčke redove, pobivši najpre magarce i pse, a zatim vojnika tu, slugu tamo, sve dok najednom u proteklih deset dana nije prerasla u epidemiju i pobila više ahajskih i danajskih junaka nego branioci Iliona za više meseci. Podozrevam da je u pitanju tifus. Grci su sigurni da je to bes Apolonov.
Video sam Apolona iz daljine – kako na Olimpu, tako i ovde – i to vam je jedan jako gadan baja. Apolon je bog strelac, gospodar srebrnog luka, „onaj koji udara izdaleka“ i, mada je bog lečenja, istovremeno je i bog bolesti. I više od toga, on je glavni božanski saveznik Trojanaca u ovoj borbi, i da je po Apolonovoj volji, Ahajci bi bili zbrisani. Bez obzira na to da li je ta tifusna groznica došla iz reka punih leševa i drugih ovdašnjih zagađenih voda ili iz Apolonovog srebrnog luka, Grci su u pravu što misle da im on želi zlo.
U ovom trenutku, ahajski „gospodari i kraljevi“ – a svaki od tih grčkih junaka jeste nekakav kralj ili gospodar u sopstvenoj oblasti i sopstvenim očima – okupljaju se za javnu skupštinu blizu Agamemnonovog šatora kako bi odlučili šta da preduzmu ne bi li okončali tu pošast. Prilazim polako, gotovo sa oklevanjem, iako bi posle devet godina čekanja ovo trebalo da bude najuzbudljiviji trenutak u mom dugom posmatranju ovog rata. Večeras Homerova Ilijada zaista počinje.
O, prisustvovao sam ja mnogim elementima iz Homerovog speva koje je pesnik vremenski pogrešno locirao, kao što je takozvani Spisak brodova, skup i popis svih grčkih snaga, koji se nalazi u Drugom pevanju Ilijade, ali ja sam video da se zbio pre više od devet godina prilikom pripreme ove vojne ekspedicije u Aulidi, tesnacu između Eubeje i grčkog kopna. Ili Epipoleza, smotra vojske koju vrši Agamemnon, a zbiva se u Četvrtom pevanju Homerovog epa, ali ja sam video da se dogodila ubrzo po iskrcavanju armija ovde, blizu Iliona. Posle tog događaja usledilo je ono što sam u predavanjima nazivao Teihoskopijom, ili „Gledanjem sa bedema“, kad Helena prepoznaje razne ahajske junake pred Prijamom i drugim trojanskim vođama. Teihoskopija se pojavljuje u Trećem pevanju speva, ali u stvarnom sledu događaja zbila se ubrzo po iskrcavanju i Epipolezi.
Ako ovde uopšte postoji stvarni sled događaja.
U svakom slučaju, večeras je skup kraj Agamemnonovog šatora i sukob između Agamemnona i Ahileja. Tu Ilijada počinje, i trebalo bi da ovde bude usmerena sva moja energija i profesionalna umešnost, ali istina je da me zdravo zabole za sve to. Neka se šepure. Neka besne. Neka Ahilej posegne za mačem – pa, priznajem da me zanima da to pogledam. Hoće li se Atena zaista pojaviti da ga spreči, ili je ona samo metafora za Ahilejev zdrav razum koji je prevladao? Ceo život sam čekao odgovor na takvo pitanje i odgovor je samo nekoliko minuta daleko ali, začudo, neopozivo… zdravo… me… zabole.
Devet godina bolnog ponovnog rađanja i sporog vraćanja pamćenja, neprekidnog ratovanja i neprekidnog herojskog šepurenja, da ne pominjem to što sam rob bogova i Muze, sve to je uzelo svoj danak. U ovom trenutku bio bih podjednako zadovoljan kada bi se pojavio jedan B-52 i ispustio atomsku bombu i na Grke i na Trojance. Jebeš sve te junake i drvene kočije na kojima su se dovezli.
Ali, vučem se prema Agamemnonovom šatoru. Ovo je moj posao. Ako ovo ne osmotrim i ne pošaljem Muzi izveštaj, neću zbog toga izgubiti mesto na katedri. Bogovi će me svesti na koštane opiljke i prašnjavu DNK iz kojih su me ponovo stvorili i to će, kao što kažu, biti to.

* Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka.

** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Reklamacije, Zamena Proizvoda, Deklaracija...

© SVE ZA KUĆU DOO BEOGRAD 2003. - 2024.