Registruj se ili Uloguj ovde.     Pomoć     069609149     069609150     0113047098

Ni Ovde, Ni Tamo, Bil Brajson

Lucidna i smešna pripovest o putešestviju od ledenih bespuća Skandinavije do uzavrelog haosa Istanbula - surovo iskren uvid u Stari svet iz brajsonovske perspektive.

Ocena Posetilaca Broj ocena: 135

Cena sa PDV: 799 dinara

Na Stanju

Šifra Proizvoda: 6837

Vreme slanja:  1 - 2 radna dana

Isporuka: Teritorija Cele Srbije

Dostava: Kurirska služba

Masa za dostavu: 0.40 kg (cena dostave)

Plaćanje: Pouzećem, na Račun, onLine: Visa, Master, Dina

Mozete platiti online karticama banke Intesa na 6 rata bez kamata

Proizvođač: Laguna

Brend: Laguna

Karakteristike proizvoda: Ni Ovde, Ni Tamo, Bil Brajson

Ni Ovde, Ni Tamo

Autor : Bil Brajson

Izdavač : Laguna

Format : 13 x 20 cm

Broj Strana : 284

Opis proizvoda: Ni Ovde, Ni Tamo, Bil Brajson

O Knjizi :

"ITALIJANI PARKIRAJU ONAKO KAKO BIH PARKIRAO JA KAD BIH PROSUO BOKAL HLOROVODONIČNE KISELINE SEBI U KRILO."

"NAJBOLJE ŠTO SE MOŽE REĆI ZA NORVEŠKU TELEVIZIJU JESTE DA NUDI UGOĐAJ KOME, ALI BEZ PRATEĆE BRIGE I NELAGODNOSTI."

"SPORAZUMOM O PRIMIRJU TREBALO JE OD NEMACA ZAHTEVATI DA SVOJE HARMONIKE POLOŽE ZAJEDNO S ORUŽJEM."

Kao i brojni drugi pripadnici njegove generacije, i Bil Brajson je početkom sedamdesetih proputovao Evropu s rancem na leđima, u potrazi za prosvetljenjem, pivom i ženama. Dvadeset godina kasnije odlučuje da se uputi tragom svoje zlatne mladosti, natovaren mapama i starom odećom i obogaćen britkim humorom. Plod ovog putovanja je «Ni ovde, ni tamo», zabavno, bespoštedno lucidno i grohotno smešno hodočašće od zamrznutih bespuća Skandinavije do uzavrele gungule Istanbula, s usputnim stanicama u brojnim evropskim prestonicama i varošicama – brutalno iskren i duhovit pogled iz turističke perspektive na Stari kontinent po Brajsonu.

Kritike :

"Brajson je zanosno provokativan... istovremeno tako duhovit i iskren da zaslužuje ako ne da mu se oprosti, a ono makar da mu se progleda kroz prste zbog toga što je mnogima stao na žulj."
Booklist

"Neviđeno smešno... ova knjiga je čudo."
Madmoiselle

Nema ni jefttinijeg ni zabavnijeg načina da proputuješ svoj kontinent od čitanja ove knjige. Pisac kreće sa najsevernije naseljene tačke gospođe Evrope, te se obrušava ka jugu zavirujući joj pod skute u golišave obline, sve proprativši britkim opaskama i urnebesnim zapažanjima. U svakom slučaju, kada vam poluludi Bil ukaže na razne detalje, Evropa postaje mnogo zanimljivije i živopisnije mesto, što za skrašavanje, što za obilazak. Poželevši tiho, ali duboko i iskreno, globalizaciji da umre u mukama, putopisac naglas uživa i pati u posebnostima Norveške i Turske, i svih zemalja koje su se nemarno raštrkale između te dve, uključujući i latentno šizofrenu posttitovsku Srbiju.

Iščitavanje Brajsonovog putopisa dovodi do hroničnog kikota, te bi bilo sasvim primereno da su uz svaki kupljeni primerak knjige Laguna poklanja i popust-kupon lokalne ambulante, koji bi obezbedio hirurško skidanje osmeha sa lica, po iole razumnoj ceni.

Uroš Petrović, književnik

O Autoru :

Bil Brajson rođen je 1951. godine u De Moinu u Ajovi. Na svom prvom putovanju po Evropi, s rancem na leđima 1973, dospeo je i u Englesku, gde je upoznao ženu koja će mu postati supruga i rešio da se skrasi. Piše putopisne članke za Tajms i Indipendent. Do 1995. živeo je sa ženom i četvoro dece u Severnom Jorkširu, a potom odlučio da se vrati u Sjedinjene Države i preselio se s porodicom u Hanover u Nju Hempširu. Osam godina kasnije rešio se na još jedan povratak, i Brajsonovi od 2003. ponovo žive u Engleskoj.

Prva Brajsonova knjiga bio je urnebesni putopis The Lost Continent (Izgubljeni kontinent), u kome je opisao putovanja po malim američkim gradovima u starom ševroletu svoje majke. Od tada je objavio, između ostalog, A Walk in the Woods (Šetnja po šumi), I`m a Stranger Here Myself (I ja sam ovde stranac), The Mother Tongue (Maternji jezik) i Bill Bryson`s African Diary (Afrički dnevnik Bila Brajsona). Pored duhovitog putopisa Ni ovde ni tamo: putešestvija po Evropi, Laguna je objavila i A short History of Nearly Everything (Kratka istorija bezmalo svačega).

Bil Brajson je za Kratku istoriju bezmalo svačega dobio 2005. Dekartovu nagradu koju EU dodeljuje za izuzetna međunarodna ostvarenja u oblasti nauke. Kratka istorija bezmalo svačega je takođe dobila nagradu Aventis u kategoriji naučnih knjiga 2004.

Odlomak Iz Knjige :

1. K SEVERU

ZIMI je Hamersmit na tridesetak sati vožnje autobusom od Osla, premda je vredno porazmisliti o tome šta bi iko tamo tražio zimi. Na rubu sveta, najseverniji grad u Evropi, od Londona daleko koliko i London od Tunisa, postojbina mračnih i surovih zima, gde sunce ponire u Severno ledeno more u novembru i ne izranja narednih deset nedelja.
Želeo sam da vidim severnu svetlost. Uz to, dugo sam gajio nejasan poriv da iskusim život na tako udaljenom i neprivlačnom mestu. Dok sam sedeo kod kuće u Engleskoj, pijuckao viski i prelistavao mape, to mi se činilo velelepnom zamišlju. Ali sada, dok sam kroz Oslo gacao po sivoj bljuzgavici poznoga decembra, počeše da me more sumnje.
Sve mi je krenulo naopako. U hotelu sam se uspavao, propustivši doručak, te sam morao da se oblačim navrat-nanos. Ne pronašavši taksi, po lapavici sam vucarao svoj bezumno težak kofer osam blokova, sve do glavne autobuske stanice. Imao sam silne teškoće da ubedim osoblje Kreditkasen banke u Ulici Karla Johana da mi unovče dovoljno čekova, kako bih mogao da platim autobusku kartu po sumanutoj ceni od 1200 kruna – jednostavno im nije ulazilo u glavu da bi Vilijam Megvajer Brajson iz mog pasoša i Bil Brajson s mojih čekova mogli biti ista osoba – te sam stoga na stanicu pristigao dva minuta pred polazak, pušeći se i bez daha od savlađivanja beskrajne strmine koja se zove moj život, kada mi devojka na biletarnici saopšti da nema nikakvog pisanog traga o mojoj rezervaciji.
„Ovo se ne dešava“, rekao sam. „Ja sam kod kuće u Engleskoj. Sipni mi još gutljajčić porta, mila.“ Zapravo, rekao sam: „Mora da je posredi neka greška. Molim vas, pogledajte ponovo.“
Devojka pogleda spisak putnika. „Ne, gospodine Brajsone, ovde nema vašeg imena.“
Ali ja sam ga video, gledajući naopačke. „Evo ga, drugo odozdo.“
„Ne“, presudi devojče, „tu piše Bernt Bjornson. To je norveško ime.“
„Ne piše Bernt Bjorson. Piše Bil Brajson. Pogledajte tačku na i, i dva l. Molim vas, gospođice.“
Nije htela ni da čuje.
„Ako propustim ovaj autobus, kad polazi sledeći?“
„Iduće nedelje, u isto vreme.“
O, sjajno.
„Gospođice, verujte mi, tu piše Bil Brajson.“
„Ne piše.“
„Gospođice, slušajte, stižem iz Engleske. Nosim lek koji bi jednom detetu mogao da spase život.“ Nije nasela. „Želim da vidim šefa.“
„On je u Stavangeru.“
„Slušajte, rezervisao sam telefonom. Ako ne uđem u ovaj autobus, napisaću vašem šefu pismo koje će vas do kraja veka lišiti mogućnosti da nađete novi posao.“ Ovo je očito nije obespokojilo. A onda mi sinu. „Ako se ovaj Bernt Bjornson ne pojavi, mogu li da dobijem njegovo mesto?“
„Naravno.“
Zašto se odmah ne setim takvih pitanja i time sačuvam svoje živce? „Hvala“, rekoh i odvukoh kofer napolje.


AUTOBUS je bio veliki dabl-deker, nalik američkom Grejhaundu, ali su se na spratu samo u prednjem delu nalazila sedišta i prozori. Ostatak beše od čvrstog aluminijuma oslikanog zabrinjavajuće psihodeličnim prizorima međugalaktičkog pejzaža, nalik naslovnoj strani kakve jeftine naučnofantastične novele, s natpisom „Ekspres 2000“ koji se sjaktio na repu komete. Na tren mi sinu lakoumna pomisao da se u delu bez prozora nalazi spavaonica i da će nas s večeri hostesa otpratiti tamo i zamoliti nas da odaberemo svako svoj krevet. Za takvu opciju bejah spreman da platim, šta košta da košta. Ali, bio sam u zabludi. Zadnji kraj, kao i ceo donji nivo, bili su namenjeni za prevoz robe. „Ekspres 2000“ bio je, zapravo, tek kamion s putnicima.
Krenuli smo tačno u podne. Ubrzo uvideh da je sve u autobusu pravljeno u cilju postizanja posvemašnje neudobnosti. Sedeo sam kraj grejača, i dok mi je promaja hladila gornje ekstremitete, leva noga mi se tako zagrejala da sam mogao da čujem kako mi dlake ferceraju. Sedišta je zacelo dizajnirao kepec, ne bi li se osvetio ljudima normalnog rasta – drugog objašnjenja nema. Mladić ispred mene toliko je zavalio sedište da glava samo što mu nije završila u mom krilu. Imao je lice koje svedoči da Bog nije lišen smisla za humor i čitao je strip pod naslovom Tomi og Tigern. Što se mog sedišta tiče, bilo je postavljeno pod uglom koji jamči trenutnu i dugotrajnu vratobolju. Sa strane se nalazila ručka koja bi mi, verovatno, pomogla da naslon pomerim unazad i smestim se udobnije, ali sam iz iskustva znao da bi, taknem li je samo, sedište poletelo unazad i smrskalo oba kolena slatke bakice koja je sedela iza mene, te odustadoh od te namisli. Žena pored mene, očigledno veteran brojnih polarnih ekspedicija, istovarila je hrpu časopisa, papirnih maramica, pastila za grlo, pomada, melema i voćnih bombona, nagurala ih u džep na sedištu ispred sebe, pokrila se ćebetom i prespavala više-manje ceo put.
Truckali smo se kroz snežni polumrak, brzo napustivši prostrana predgrađa Osla. U beskrajnom sutonu rasuta seoca i seoske kuće izgledali su sređeno i imućno. Na prozorima svake kuće radosno su svetlucale božićne lampice. Ubrzo zapadoh u ono nimalo neprijatno stanje omamljenosti koje me često obuzima na dugim putovanjima, kad glava počne da mi se klati na ramenima kao čoveku koji je izgubio svaku kontrolu nad vratnim mišićima, i ne mari za to.
Moje putovanje je započelo. Uskoro ću ponovo videti Evropu.

* Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka.

** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Reklamacije, Zamena Proizvoda, Deklaracija...

© SVE ZA KUĆU DOO BEOGRAD 2003. - 2024.