Registruj se ili Uloguj ovde.     Pomoć     069609149     069609150     0113047098

Bajke, Hans Kristijan Andersen

Najlepše bajke sa ilustracijama kakve im priliče : Mala sirena, Devojčica sa šibicama, Princeza na zrnu graška, Carevo novo odelo, Leteći kovlčg, Cveće male Ide, Olovni vojnik, Ole Luk-Oje...

Ocena Posetilaca Broj ocena: 159
Artikal je RASPRODAT !

Pogledaj Aktuelnu Ponudu: Bajke i fantastika

Šifra Proizvoda: 8095

Poslednja cena bila je: 2160 din

Karakteristike proizvoda: Bajke, Hans Kristijan Andersen

Naziv Knjige : Bajke

Autor: Hans Kristijan Andersen

Pismo: Srpski - Ćirilica

Format: 17.5x24 cm

Broja strana: 241

Povez: Tvrdi

Izdavač: Dereta

Opis proizvoda: Bajke, Hans Kristijan Andersen

*** O Knjizi ***

Delo Hansa Kristijana Andersena u svetskoj baštini bajki zauzima centralno mesto. Teško je zamisliti da postoji neko vaspitavan na tradiciji klasičnih bajki ko ne poznaje neku od Andersenovih bajki ili ne zna da je prepriča.

U ovom izboru su skladno pomirene najpoznatije Andersenove bajke i one druge koje na najbolji način reprezentuju grandiozno delo. Mala sirena, Devojčica sa šibicama, Princeza na zrnu graška, Carevo novo odelo, Leteći kovlčg, Cveće male Ide, Olovni vojnik, Ole Luk-Oje... samo su neke od priča iz ovog do sada najpotpunijeg ali i najzanimljivijeg izbora.

Posebno treba napomenuti da je prevod Stanislava Vinavera do sada najbolji prevod Andersenovih bajki objavljen na srpskom jeziku.

Ilustracije Branislava Brkića su na likovno visoko esetizovan ali veoma komunikativan, originalan i prepoznatljiv način odlično upotpunile i vizuelno obogatile ovaj odličan prevod bajki najpoznatijeg svetskog bajkopisca.


*** O Autoru ***

Hans Kristijan Andersen je rođen u Odenzeu, u Danskoj, 1805. godine. Otac mu je bio siromašan obućar i jedva je uspevao da izdržava porodicu. Majka mu je bila pralja i takođe je poticala iz siromašne porodice. Kao malu su je terali da ide po gradu i prosi, što ona nije volela. Otac je malom Hansu čitao komedije, razne priče, a najviše neobične bajke. Kristijan je sa radošću živeo u svetu bajki, ali je postojao i stvarni svet, na koji ga je često podsećalo krčanje u stomaku. Jedna stara i dobrodušna učiteljica je naučila dečaka da lepo čita. Otac je koristio svaki slobodan trenutak da sinu izradi lutke, pa su se igrali raznoraznih igara. To, nažalost, nije dugo trajalo. Kada je imao 11 godina, umro mu je otac. Siromašan život, samo od majčinih prihoda, pretvorio se u bedu. Prepušten gotovo sam sebi, jer je majka bila dugo izvan kuće, na poslu, Hans Kristijan je pokušavao da sastavi male komedije, pesme i recitacije. Predstavljao ih je drugoj deci u svom malom lutkarskom pozorištu. Andersen je bio visok i bled dečak, čak previše visok i previše bled za svoj uzrast. Majka je ipak mislila da bi i on mogao nešto da zaradi, pa ga je zaposlila u nekoj tekstilnoj fabrici, u kojoj je radilo dosta dečaka njegovih godina. Dečaci su se Hansu svideli, i on njima, posebno kada su primetili da prelepo peva. Čak su preuzeli njegov posao pod uslovom da ih on za vreme rada zabavlja. Jednog dana jedan od dečaka je rekao da Hans ima glas kao devojčica, zbog čega su mu se ostali rugali. Tužan, a pomalo i uplašen, otrčao je kući. Majka mu je obećala da neće više ni prekoračiti prag te fabrike. Kada je uštedeo nešto novca i navršio 14 godina, ovaj se plašljivi dečak odlučio da krene u osvajanje sveta. Odakle bi pošao ako ne od glavnog grada svoje domovine, Kopenhagena. Kraljevsko pozorište je tada bilo središte kulturnog i umetničkog života. Hans je rešio da postane deo tog teatra. Jednog dana je u pozorištu posetio neku poznatu pevačicu. Primila ga je, a on joj je pričao o svom životu i ljubavi prema daskama koje život znače. Rekao joj je da je pisac, glumac i plesač i rešio da joj odmah pokaže šta zna. Skinuo je čizme i uredno ih stavio u ugao prostorije. Tvrdi filcani šešir je iskoristio kao bubanj pa je pred pevačicom recitovao i plesao. Ona se u početku čudila, posle toga zabavljala, a na kraju prestrašila, misleći da je mladić poludeo. Odmah ga je isterala iz svojih odaja. Sam, bez prebijene pare u džepu, bez prijatelja i tople reči, Andersen je bio potpuno utučen. “Ipak”, napisao je u autobiografiji, “nisam izgubio veru u bolji život.” Te i slične reči često su se ponavljale u njegovoj životnoj priči. Ni u jednom trenutku nije izgubio hrabrost i veru u sebe. Uporno je posećivao druge umetnike. Znao je biti i dosadan, ali je istovremeno bio neverovatno jednostavan, iskren i naivan. Te su osobine oduševile poznatog italijanskog tenora Sibonija, koji je tada pevao u Kraljevskom pozorištu u Danskoj. Pevač mu je pomagao na razne načine, a najvažnije je bilo što ga je upoznao sa upravnicima više pozorišta, koji su mu u početku davali male uloge, a kasnije, videći da mladić raspolaže raskošnim talentom, stipendiju za školovanje. U školi je uspeo da sredi svoje veliko, ali zbrkano znanje. Školovanje je završio kada je imao 24 godine. Hans je pisao mnogo, ali je postao poznat tek pošto je napisao roman “Improvizator”, za koji ga je inspirisala Italija. Nakon objavljivanja tog romana već je teško pratiti njegov put kao umetnika. Obišao je celu Evropu, a svuda su ga primali sa neskrivenim simpatijama i radošću. Može se reći da je na svom putu sreo sve značajnije ljude svog vremena sa polja kulture i umetnosti. Umetnici, pesnici, prinčevi i uopšte plemstvo se otimalo za njegovo društvo i pozivali ga da barem nekoliko dana bude gost u njihovoj kući. Tada je Hansov život počeo da liči na najlepšu bajku. Sve ovo je, u stvari, nastupilo kada je počeo da piše bajke. Prvi svezak bajki je objavio 1835. godine. Iskustva koja su proizišla iz siromaštva i mnogi predeli kojim je prokrstario širom Evrope, oživeli su na čudan način, na način Hansa Kristijana Andersena. Te priče su bile tako ljudske, tako iskrene, da su proputovale ceo svet, ušavši u gotovo svaku kuću. U Andersenovom opusu ima pomalo i gorkih priča, ali on nikada nije bio pesimista. Uvek je izražena nada da uprkos svim teškoćama vredi živeti, da je život lep i bogat, i da onaj ko otvorenog srca prima male i velike darove života nikada neće od njega biti prevaren, a da će dobri ljudi baš zbog svoje dobrote uvek biti srećni. U 70. godini autor “Carevog novog odela”, “Princeze na zrnu graška” i mnogih drugih predivnih bajki završava svoj život, koji je delom ličio na najlepšu bajku, možda i lepšu od najbolje koju je napisao. Bio je to bogat i srećan život, o kojem je samo mogao da mašta u svom bolnom i teškom detinjstvu. I njegove reči u autobiografiji su najbolji dokaz ovoj tvrdnji: “Moj život je lepa priča, bogata i srećna. Kada sam kao dečak, siromašan i sam, krenuo u svet, pa sam sreo moćnu vilu, koja mi je rekla: ’Izaberi svoj životni put i sudbinu, a ja ću te štititi i voditi, uprkos svemu što se dogodi na svetu.’ Moja sudbina ne bi mogla biti bolje usmerena nego što je bila”.

* Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka.

** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Reklamacije, Zamena Proizvoda, Deklaracija...

© SVE ZA KUĆU DOO BEOGRAD 2003. - 2024.