Registruj se ili Uloguj ovde.     Pomoć     069609149     069609150     0113047098

Erik, Teri Pračet

Rinsvind i Prtljag u najneverovatnijoj avanturi koja će ih iz dubina Pakla odvesti i do samog Tvorca.

Ocena Posetilaca Broj ocena: 99

Cena sa PDV: 699 dinara

Na Stanju

Šifra Proizvoda: 6952

Vreme slanja:  1 - 2 radna dana

Isporuka: Teritorija Cele Srbije

Dostava: Kurirska služba

Masa za dostavu: 0.35 kg (cena dostave)

Plaćanje: Pouzećem, na Račun, onLine: Visa, Master, Dina

Mozete platiti online karticama banke Intesa na 6 rata bez kamata

Proizvođač: Laguna

Brend: Laguna

Karakteristike proizvoda: Erik, Teri Pračet

Naziv Knjige : Erik

Serijal : Disksvet, knjiga br. 10

Autor : Teri Pračet

Izdavač : Laguna

Format : 11.5 x 18 cm

Broj Strana : 190

Opis proizvoda: Erik, Teri Pračet

*** O Knjizi :

Erik je jedini haker demonologije na Disksvetu.
Nažalost, to mu baš i ne ide od ruke.

Sve što želi jeste da mu se ispune tri želje. Ništa posebno – da bude besmrtan, da vlada svetom, da se najlepša žena na svetu do ludila zaljubi u njega – uobičajene stvari.

Ali umesto poslušnog demona, pošlo mu je za rukom da prizove Rinsvinda, verovatno najnesposobnijeg čarobnjaka u istoriji, kao i krajnje neposlušni i neprijateljski nastrojeni oblik putničkog pribora poznat pod imenom Prtljag.

Sa njima uz sebe, Eriku ne gine putovanje kroz prostor i vreme koje ce ga naterati da ponovo poželi (veoma vatreno) da mu se ispuni jedna želja – ovog puta da se nikada nije ni rodio.

*** O Autoru :

Teri Pračet je rođen 1948, i još nije umro. Počeo je da radi kao novinar jednog dana 1965. godine i svoj prvi leš ugledao tri sata kasnije. To je bilo iskustvo koje je nešto značilo tih dana. Pošto je obavljao otprilike svaki posao koji je mogao da postoji u provincijskom novinarstvu, izuzimajući praćenje fudbalskih utakmica, pridružio se Central Electricity Generating Board i postao portparol za četiri nuklearne elektrane. O svojim iskustvima u tom poslu napisao bi knjigu, kada bi mislio da će mu iko verovati.

Sve ovo se završilo 1987, kada je postalo očigledno da je pisanje romana o Disksvetu zabavnije od pravog posla. Od tada, broj napisanih knjiga postao je dvocifren, a svaka nova knjiga ima rezervisano mesto na top listi bestselera. On piše knjige i za mlađe čitaoce. Povremeno ga optužuju za literarnost.

Teri Pračet živi u Viltšajru, sa suprugom Lin i ćerkom Rianom. On kaže da je pisanje najveća zabava koju čovek sebi može da priušti.

www.terrypratchettbooks.com

*** Odlomak Iz Knjige :

Pčele Smrti velike su i crne, njihovo zujanje duboko je i sumorno, a svoj med čuvaju u saću belom poput oltarnih sveća. Med je crn kao noć, gust kao greh i sladak kao šećerni sirup.

Dobro je poznato da osam boja čini belu. Ali, postoji i osam boja crnila, za one koji imaju moć da ih opaze, a košnice Smrti postavljene su usred crne trave, u crnom voćnjaku, pod crnim pupoljcima koji su na drevnim granama s kojih će naposletku roditi jabuke koje… hajde da to kažemo ovako… verovatno neće biti crvene.

Trava je sada bila kratka. Kosa koja je obavila posao bila je naslonjena na čvornovato stablo kruške. Sada je Smrt pregledao svoje pčele, nežno odižući saća svojim koštanim prstima.

Nekoliko pčela zujalo je oko njega. Kao i svi pčelari, Smrt je nosio veo. Problem nije bio u tome što je negde mogao da bude uboden, ali ponekad, pčela bi mu uletela u lobanju, a onda bi tu zujala stvarajući mu glavobolju. Dok je držao saće naspram sive svetlosti svog malog sveta negde između stvarnosti, osetio se najblaži drhtaj. Brujanje se začu od košnica, list otpade. Dašak vetra dunu za trenutak kroz voćnjak, a to je bilo nešto najtajanstvenije, jer je vazduh u zemlji Smrti uvek topao i ustajao.

Smrti se učini da je načas čuo zvuk stopala u trku i glas koji izgovara, ne, glas koji razmišlja jojsranjejojsranjejojsranje, umreću, umreću, UMREĆU!

Smrt je skoro najstarije stvorenje u univerzumu, s navikama i načinima razmišljanja koje smrtnik ne bi mogao ni da pokuša da shvati, ali zato što je takođe bio i dobar pčelar pažljivo je vratio saće u odgovarajuću pregradu i stavio poklopac na košnicu pre nego što će odreagovati.

Vratio se kroz mračnu baštu do svoje kolibe, skinuo veo, pažljivo isterao nekoliko pčela koje su se izgubile u dubinama njegove lobanje i povukao se u radnu sobu.

Dok je sedeo za svojim radnim stolom došlo je do novog naleta vetra koji je zazvečao peščanim satovima po policama i naterao veliko klatno sata u predvorju da zastane, makar i na tren, u svom neprekidnom poslu seckanja vremena na prihvatljive delove.

Smrt uzdahnu i usredsredi pogled.

Ne postoji mesto gde Smrt ne bi otišao, ma kako bilo udaljeno ili opasno. U stvari, što je opasnije, veća je verovatnoća da je on već tamo.

Sada se zagledao kroz izmaglicu vremena i prostora.

Oh, reče. Pa to je on.

* * *

Bilo je toplo popodne kasnog leta u Ank

-Morporku, inače najnaprednijem, najužurbanijem i, iznad svega, najnaseljenijem gradu na Disku. Sada su sunčeva koplja postigla ono što bezbrojni osvajači, nekoliko građanskih ratova i zakon o policijskom času nikada nisu uspeli. Primirili su ga.

Psi su dahćući ležali u užarenoj hladovini. Reka Ank, koja nikada nije, što bi se reklo, blistala, cedila se između svojih obala kao da joj je toplota isisala svu živost. Ulice su bile prazne, vrele poput pećnice.

Nijedan neprijatelj nikada nije osvojio Ank--Morpork. Dobro, tehnički jeste, veoma često; grad je bio gostoprimljiv prema rasipnim varvarskim osvajačima, ali nekako bi zbunjeni napadači uvek otkrili, nakon nekoliko dana, da više nisu posedovali svoje konje, a za par meseci bili bi samo još jedna od manjinskih grupa u gradu, ponosna na sopstvene grafite i prodavnice hrane.

Ali, vrućina je opkolila grad i nadirala je preko zidova. Prekrivala je ustreptale ulice kao pokrov. Pod let-lampom sunca ubice su bile previše umorne da bi ubijale. Lopove je pretvarala u poštenjačine. U bršljanom prekrivenom utvrđenju Nevidljivog univerziteta, glavnog magijskog obrazovnog centra, stanovnici su dremali dok su im preko lica bile nakrivljene njihove špicaste kape. Čak su i muve zunzare bile suviše iscrpljene da bi udarale u prozorska stakla. Grad je sijestirao, čekajući zalazak sunca i kratkotrajno, vruće, somotsko zatišje noći.

Samo je Bibliotekaru bilo sveže. Uz to je još visio i ljuljao se.

Ovo je bilo zbog toga što je postavio nekoliko konopaca i prstenova u nižim podrumima biblioteke Nevidljivog univerziteta – tamo gde su se čuvale, ovaj, erotske[1] knjige. U kacama s lomljenim ledom. A on se sanjivo klatio u svežim isparenjima iznad njih.

Sve magijske knjige vode sopstvene živote. Neke od živahnijih ne mogu se prosto privezati lancima za police; one moraju biti zakovane ekserima da bi ostale zatvorene ili se čuvati između čeličnih ploča. Ili, u slučaju tomova o magiji tantričkog seksa za ozbiljne znalce, moraju se čuvati pod veoma hladnom vodom kako bi se sprečilo da buknu i oprlje krajnje očigledne korice.

Bibliotekar se lagano klatio napred-nazad povrh klokotavih kaca, spokojno dremajući.

Onda koraci naiđoše niotkuda, protutnjaše podom stvarajući zvuk koji je grebao po samoj površini duše i nestadoše kroz zid. Začuo se slabašni, udaljeni uzvik koji je nalikovao na obogoviobogoviobogovi, ovo je TO, UMREĆU.

Bibliotekar se probudio, izgubio oslonac i pljusnuo u pedalj duboku mlaku vodu, koja je bila sve što je stajalo između Radosti tantričkog seksa sa ilustracijama, za napredne studente, od Dame i spontanog sagorevanja.

A zlo i naopako bilo bi po Bibliotekara da je bio ljudsko biće. Srećom, trenutno je bio orangutan. S toliko sirove magije koja je pljuskala po Biblioteci čudo bi bilo da se nesreće nisu ponekad dešavale, a jedna naročito upečatljiva pretvorila ga je u čovekolikog majmuna. Nije mnogo ljudi dobilo priliku da napusti ljudski rod i da ostane u životu, pa se on nepokolebljivo opirao svim naporima da bude vraćen u pređašnji oblik. Pošto je bio jedini bibliotekar u univerzumu koji je mogao stopalima da uzima knjige, Univerzitet nije previše ni insistirao na tom pitanju.

To je takođe značilo da je njegova predstava idealne ženske osobe sada izgledala nekako poput vreće masla proterane kroz valjak starih unutrašnjih guma, te je tako bio srećan da se izvuče sa samo blažim opekotinama, glavoboljom i nekim prilično nejasnim osećanjima u vezi s krastavcima, koja su nestala do večere.

Iznad, u Biblioteci, priručnici su pucketali i šuškali stranicama, zaprepašćeni, dok je nevidljivi trkač grabio pravo kroz police nestavši, tačnije, nestavši još više…

* Sve Za Kucu doo nastoji da bude što preciznija u opisu svih proizvoda. Pored toga, ne možemo da garantujemo da su svi opisi kompletni i bez grešaka.

** Sve cene, prikazane na sajtu svezakucu.rs su sa uracunatim popustima i PDV-om.

Reklamacije, Zamena Proizvoda, Deklaracija...

© SVE ZA KUĆU DOO BEOGRAD 2003. - 2024.